Navikavanje psa na samoću: naučite psa da ostane miran

Uzmete ključeve, a psu padnu uši. Dok dođete do vrata, s druge strane već se čuje tiho cviljenje, a vi se pitate hoće li prestati kad se vrata dizala zatvore za vama.

Taj ubod krivnje poznat je mnogim vlasnicima. No psi se ne rađaju sa znanjem kako biti sami. To je vještina koju mogu naučiti vlastitim tempom, a upravo o tome govori navikavanje psa na samoću.

Ovaj vodič preskače neodređene savjete. Dobit ćete konkretne korake, popis za provjeru prije odlaska i primjer tjednog rasporeda, kako biste psa sa sigurnošću naučili ostati sam.

Zašto nekim psima teško pada kad izađete kroz vrata

Zatvorite ulazna vrata svog stana u Zagrebu. Dizalo bruji negdje ispod. A iza vrata vaš pas počinje plakati, hodati gore-dolje ili oboje.

Teško je to slušati. Ali i vrlo je česta pojava. Psi su društvene životinje i samoća nije nešto što znaju podnositi automatski. To je vještina. Uče je postupno, kao što dijete uči zaspati u vlastitoj sobi.

Na toj se ideji temelji navikavanje psa na samoću. Riječ je o izgradnji samopouzdanja malim koracima, a ne o stiskanju zuba i nadi da će se pas sam prilagoditi. Malo cviljenja i nemira dok pas uči posve je normalno. Uporna uznemirenost, uništavanje stvari ili znakovi prave panike zahtijevaju stručnu pomoć (u dijelu o veterinaru kasnije objašnjeno je gdje točno leži ta granica).

Niže ćete pronaći jasan plan korak po korak, popis za provjeru i primjer tjednog rasporeda. No prvo je potrebno postaviti nekoliko temelja.

Postavite temelje prije nego što krenete s navikavanjem psa na samoću

Trening počinje prije nego što uopće posegnete za vratima. Pas koji ostaje kod kuće umoran, olakšan i miran puno se lakše smiruje od onog koji je napet i očajnički treba obaviti nuždu.

Zato krenite od šetnje. Prošetajte psa kako treba, uz dovoljno vremena za njuškanje u parku ili mirnom ulicom (njuškanje ih umara više nego što biste pomislili). Dodajte nekoliko minuta igre nakon povratka. Zatim odlazak na nuždu i smirena, dosadna rutina prije vašeg odlaska. Bez velike pompe. Bez grozničave energije.

Zatim uredite sigurno mjesto. Udoban ležaj, svježa voda, žvakalica ili igračka s hranom i nešto što miriše na vas. Transporter koristite samo ako ga pas već voli. Ako ne, mirni kutak s ležajem sasvim je dovoljan.

Prije svakog odlaska prođite kroz ovaj kratki popis:

• Prošetan i umoren
• Nužda obavljena
• Voda napunjena
• Sigurna žvakalica ili igračka s hranom pripremljena
• Prozori i balkon osigurani
• Opasnosti uklonjene (kabeli, cipele, lijekovi, sve što se može gristi i predstavlja rizik)

Ostavljanje psa samog u stanu nosi svoje posebnosti. Koraci na stubištu, susjedova vrata i buka s ulice mogu uznemiriti psa. Nježna pozadinska zvučna kulisa, poput tihog radija ili smirujuće liste pjesama, može to prikriti ako se vaš pas uz nju bolje smiruje.

Na kraju, od prvog dana održavajte dolaske i odlaske nenametljivima. Nemojte dramatično govoriti zbogom. Nemojte psa dočekivati kao junaka koji se vratio iz rata. Uđite, pričekajte trenutak, pa se mirno pozdravite. Gradite naviku, a dosadno je upravo ono što želite.

Plan korak po korak kako naučiti psa da bude sam

Kad su temelji postavljeni, možete krenuti s vježbanjem. Sve se ovdje svodi na jedno pravilo. Idite polako, ostanite ispod granice na kojoj se pas počinje brinuti i često ponavljajte. Ako pas upadne u paniku, prebrzo ste napredovali. Nemojte gurati dalje. Jednostavno se vratite korak unatrag i gradite ponovno.

1. Naučite psa da se smiri na mjestu. Postavite ležaj ili prostirku i nagradite psa kad legne na nju dok ste u prostoriji. Mirno ponašanje dobiva nagradu. Grozničavo motanje oko vas ne dobiva.
2. Gradite udaljenost i trajanje. Krećite se po prostoriji, zatim dalje od prostirke, pa sve duže. Nakon toga izađite iz vidokruga na nekoliko sekundi i vratite se prije nego što nastane bilo kakva uznemirenost. Vraćate se mirnom psu, a ne zabrinutom.
3. Dodajte vrata. Zatvorite ih između sebe i psa na trenutak, pa ih otvorite. Kad to vašem psu postane dosadno, izađite kroz ulazna vrata i odmah se vratite unutra.
4. Obesmislite signale odlaska. Uzmite ključeve. Obujte cipele. Uzmite jaknu. A onda nemojte nikamo otići. Uz dovoljno ponavljanja ti signali gube svoju alarmantnu vrijednost jer prestaju najavljivati vaš odlazak.
5. Produljujte vrijeme. Postupno produljujte izbivanja, ali nemojte ih produljivati baš svaki put. Izmiješajte kratko izbivanje s duljim, pa srednje dugim. Ta raznolikost održava stvari nepredvidivima na dobar način i omogućuje vam fleksibilnost ako pas ima loš dan.

Evo dijela koji nitko ne želi čuti. Vremenski okviri jako se razlikuju od psa do psa. Neki se priviknu za par tjedana. Drugima treba puno dulje. Strpljiv pristup znači daleko više od kalendara, pa nemojte svoj napredak uspoređivati s tuđim.

Da bude konkretnije, evo primjera blagog tjedna (nije jamstvo, a vaš pas možda treba ponoviti pojedine dane):

• Ponedjeljak: Smirivanje na prostirci dok sjedite u blizini. Nagradite mirnoću.
• Utorak: Šetajte po prostoriji, zatim izađite iz vidokruga na 3 sekunde.
• Srijeda: Zatvorite vrata na nekoliko sekundi, pa ih ponovno otvorite.
• Četvrtak: Vježbajte ključeve i cipele bez odlaska. Dodajte jedan kratak izlazak kroz ulazna vrata.
• Petak: Dva ili tri kratka izbivanja različitog trajanja.
• Vikend: Odmor ili ponavljanje koraka koji je djelovao klimavo.

Ako četvrtak prođe loše, ponovite srijedu. To nije neuspjeh. To je plan koji radi točno onako kako bi trebao.

Česte pogreške i što raditi umjesto toga

Čak i uz dobar plan, većina vlasnika spotakne se o istih nekoliko stvari. Dobra vijest? Svaka ima jednostavno rješenje.

Dramatični pozdravi pri odlasku i prerazdragani dočeci. Djeluje kao znak ljubavi, ali psu govori da je vaš odlazak velika stvar. Neka oboje bude mirno i kratko. Tiha riječ, kratko pogladiti, van kroz vrata. Isto tako i pri povratku. Uđite, pustite da se uzbuđenje slegne, pa se pozdravite.

Prerano ostavljanje na dulje vrijeme. Ako vaš pas nikad nije bio sam dulje od nekoliko minuta, četverosatno izbivanje golem je skok. Umjesto toga gradite postupno. Sekunde, pa minute, pa dulje.

Iskradanje. Čini se kao ljubazan potez. Nije. Bez signala pas nikad ne zna kad ćete nestati, pa ostaje u stalnoj pripravnosti. Prije odlaska koristite dosljednu, mirnu rutinu kako bi pas mogao predvidjeti što slijedi.

Grdnja zbog nereda ili grizenja. Vaš pas neće povezati grdnju s nečim što je učinio prije nekoliko sati. To ne uči mirnoći, a može dodati stres. Umjesto toga preuredite postavu: manje iskušenja, sigurniji prostor, kraće izbivanje sljedeći put.

Oslanjanje samo na tjelovježbu. Šetnja pomaže. No umoran pas i dalje mora naučiti kako biti sam, a ta vještina zahtijeva vlastito vježbanje.

Želite vidjeti što se zapravo događa dok vas nema? Kamera ili pet-kamera zgodan je (i neobavezan) način da pratite ponašanje svog psa, a zatim prilagodite plan prema tome.

Još jedna kratka napomena za domove s više ljubimaca. Mačka ili drugi pas ne znače automatski da se pas osjeća sigurno kad je sam. Svejedno nastavite vježbati.

Kada nazvati veterinara

Ponekad nikakva pažljiva vježba nije pravi odgovor jer se događa nešto drugo. Neki znakovi znače da je vrijeme da podignete slušalicu. Ovo je općenita smjernica, a ne dijagnoza. Nazovite veterinara ako vaš pas pokazuje izrazitu uznemirenost kad ostane sam:

• Neprestano zavijanje ili lajanje
• Grozničavi pokušaji bijega
• Samoozljeđivanje, poput izgrizenih šapa ili slomljenih noktiju
• Destruktivno ponašanje koje izgleda paničarski
• Obavljanje nužde samo dok vas nema

Nazovite i ako se ponašanje iznenada pojavi kod psa koji je prije bio smiren. Ili ako primijetite promjene u apetitu, pijenju ili obavljanju nužde. To može upućivati na fizički, a ne na bihevioralni uzrok.

Veterinar prvo može isključiti zdravstvene probleme. Ako je uzrok bihevioralni, mogu vas uputiti kvalificiranom stručnjaku za ponašanje. Molimo vas, nemojte isprobavati nikakve tretmane kod kuće bez veterinarskog savjeta.

A evo dijela koji vrijedi zapamtiti. Rano traženje pomoći nije neuspjeh. To je dobra skrb.

Vaš prvi tjedan: počnite večeras jednim malim korakom

Evo cijele ideje u dvije rečenice. Mirno, postupno vježbanje stvara psa koji se može opustiti dok je sam. Stres zbog odvajanja ne rješavate tako da gurate jače. Rješavate ga tako da idete sporije nego što se čini potrebnim.

Zato počnite večeras. Uredite udobno mjesto, pa vježbajte nekoliko sekundi izvan vidokruga. To je dovoljno za prvi dan. Zatim gradite dalje uz ovaj popis:

1. Uredite sigurno mjesto (ležaj ili prostirku u mirnom kutu).
2. Odaberite jedan znak za smirivanje i koristite ga svaki put.
3. Vježbajte 3 do 5 kratkih sesija dnevno.
4. Neka odlasci budu nenametljivi. Bez dugih pozdrava, bez velikih dočeka.
5. Pratite što vaš pas radi i prilagodite se.

Vodite i jednostavan dnevnik tijekom prvog tjedna. Samo zabilježite koliko je dugo pas svaki dan ostao miran. To vas sprječava da žurite, što je najčešća pogreška.

Napredak rijetko ide u ravnoj liniji. Imat ćete sjajan utorak i težak srijedu. To je normalno, pa budite strpljivi s nazadovanjima. Svaka mirna minuta se računa, zato nemojte odbacivati one male.

Ako vam se čini da je pas uznemiren, a ne da jednostavno uči, razgovarajte s veterinarom. A ako želite društvo na tom putu, podijelite svoje savjete i iskustva s drugim vlasnicima pasa u svom susjedstvu. Netko u blizini vjerojatno je bio točno tamo gdje ste vi sada.