Naučite psa pristojnom pozdravu: sve četiri šape na podu

Zazvoni zvono na vratima i prije nego što ste uopće stigli do kvake, vaš se pas već bacio na gosta. Blatnjave šape slete na čisti kaput, a vi se čujete kako iznova govorite: „Oprostite, on je prijateljski nastrojen!“

Neugodno je, a i hlače to teško podnose. No vaš pas nije bezobrazan. Pozdravljanje ljudi izbliza jedini je način koji poznaje i dosad mu je uvijek uspijevao.

Dobra je vijest da je pristojan pozdrav jednostavno vještina, a vještine se mogu naučiti. Ovaj vam članak donosi jasan plan: rutinu na vratima i rutinu na pločniku, bez vikanja i bez guranja.

Zašto psi skaču na ljude i zašto ih grdnja rijetko zaustavi

Scenu dobro poznajete. Zazvoni zvono, pas ga čuje i već sekundu kasnije blatnjave šape stoje na dobrom gostovom kaputu. Ili je to susjeda na stubištu. Ili neznanac na pločniku pokraj tramvajske stanice, koji za ovo baš i nije pitao.

Pa zašto to rade? Psi se međusobno pozdravljaju licem u lice, nos uz nos. Kad čovjek stoji ondje u visini bokova, skakanje je pseći način da dođe do pravog mjesta. I to funkcionira. Čak i guranje, glasno „ne“ ili „dolje!“ psu daje upravo ono što je htio: kontakt očima, dodir, reakciju. A uz to, uzbuđenje mora nekamo otići. Pas koji je cijeli dan čekao društvo ima ga jako puno, a četiri šape na podu čine mu se kao vrlo mali ventil.

Zato grdnja rijetko upali. Odguravanje psa ili podizanje koljena prema njegovim prsima često djeluje kao igra, pa pas skače još jače. Osim toga ga zbunjuje (pa mazili ste me prije pet minuta) i može ga zaboljeti, osobito ako je pas malen ili mlad.

Evo ideje na kojoj počiva cijeli ovaj članak: psi ponavljaju ono što im se isplati. Nemojte kažnjavati skakanje. Učinite da upravo četiri šape na podu zasluže pozdrav.

Jedna napomena o veličini. I skakanje malenog psa navika je koju vrijedi promijeniti. No veliki pas koji se baca na dijete ili stariju osobu pitanje je sigurnosti, a ne samo lijepog ponašanja.

Kad jednom shvatite zašto ta navika postoji, rješenje postaje puno jasnije, a počinje malim, strpljivim koracima.

Plan pristojnog pozdrava: učenje u malim koracima

Zamislite to kao pet malih koraka. Nemojte preskakati i nemojte žuriti ni s jednim. Vaš pas uči naviku, a ne trik.

1. Odaberite jedan zadani pozdrav. Obično je to sjedanje ili jednostavno držanje sve četiri šape na podu. Naučite ga najprije u mirnoj prostoriji, uz male, ukusne nagrade. Zasad bez zvona, bez gostiju, bez ometanja.
2. Neka pažnja ovisi o šapama na podu. Ako pas skoči, mirno se okrenite ili se odmaknite nekoliko sekundi. Zatim pokušajte ponovno. Pas brzo shvati pravilo: šape na podu dovode vas bliže, šape u zraku vas udaljavaju.
3. Nagrađujte izdašno i nisko. Na početku dodajte nagradu u visini psa. Još bolje, bacite je na pod kako bi glava i šape ostale dolje. Nagrađujte često. Pas koji je dobro plaćen za ispravan izbor nastavit će ga birati.
4. Gradite u slojevima. Počnite tako da vi prilazite psu. Zatim ga pozdravi član obitelji. Pa miran gost. Neka svaka vježba traje najviše nekoliko minuta (kratko i uspješno uvijek pobjeđuje dugo i zbrkano).
5. Riječ-znak dodajte na kraju. Pričekajte da ponašanje postane pouzdano, pa ga tek onda imenujte. I govorite tiho i polako. Visoko, uzbuđeno „Haaaalooo!“ uzbudi psa i prije nego što vam je prišao.

Kratak podsjetnik koji možete zalijepiti s unutarnje strane vrata:

• Da: nagradite rano i mirno, čim su šape na podu.
• Da: neka svi u kućanstvu budu dosljedni. Jedna osoba koja dopušta skakanje poništi tjedan dana rada.
• Ne: nemojte vikati, gurati ni hvatati šape. Psu je to i dalje pažnja, a ponekad i igra.
• Ne: nemojte davati pažnju za skok, pa ni „ne!“ ili lagani odguraj.

Očekujte da će napredak biti neujednačen. Nova osoba, novo mjesto ili vrlo uzbudljiv dan mogu psa vratiti na sam početak. To je normalno. Vratite se korak unatrag, olakšajte zadatak i pustite da se pobjede opet nakupe.

Kad su osnove postavljene, vrijeme je za najteži ispit u kući: ulazna vrata.

Na vratima: mirniji dolasci gostiju i povratci kući

Ulazna vrata najteže su mjesto u kući. Ondje se slažu tri stvari odjednom: uzbuđenje, nepoznati ljudi i navika koju je vaš pas uvježbao stotinama puta. Svako zvono dosad se isplatilo zabavom. Zato nemojte očekivati da će se smirenost pojaviti sama od sebe.

Pripremite teren prije nego itko stigne. Dajte psu prostirku ili ležaj blizu vrata kao mjesto za smirivanje. Držite posudicu s nagradama nadohvat ruke. Ako je i dalje previše živo, uzica ili zaštitna ogradica kupit će vam prostora za disanje dok pas uči što se od njega očekuje.

Vaš vlastiti povratak kući jednako je važan. Uđite mirno i ignorirajte psa minutu ili dvije. Bez velikog pozdrava, bez „Tko je dobar dečko?“ Pozdravite tek kad su sve četiri šape na podu. Isprva djeluje hladno (nije), jer učite psa da je upravo smirenost ono što otvara vrata vašoj pažnji.

Gostima treba kratka uputa i brze pobjede. Pokušajte ovako:

• „Molim vas, nemojte ga gledati ni govoriti uzbuđenim glasom.“
• „Pričekajte da mu šape budu na podu, pa ga tada pozdravite.“

Život u zgradi od ovoga čini svakodnevnu vježbu. Stigne dizalo, iz njega izađe susjed, a netko drugi prođe stubištem. Zamolite psa da sjedne uz vas i nagradite mirno sjedenje dok prolaze. Nagrada za nagradom, jedan susjed po jedan.

A kad krene po zlu? Hoće. Ostanite mirni, odmaknite se na trenutak i pustite da uzbuđenje splasne. Zatim se resetirajte i pokušajte ponovno. Povisivanjem glasa samo dolijevate ulje na vatru.

Kad vam vrata postanu podnošljiva, istu smirenost možete prenijeti i van, gdje su ljudi manje predvidljivi.

Na pločniku i u parku: pristojno pozdravljanje nepoznatih

Ne žele svi upoznati vašeg psa. To je polazište svake šetnje. Zato neka „ostani uz mene“ bude zadano ponašanje, a pozdrav tretirajte kao nagradu koju pas zaslužuje smirenošću.

Počnite tako da psa naučite gledati u vas kad netko prilazi. Vježbajte prije nego osoba stigne. Čim pas primijeti neznanca i pogleda prema vama umjesto da se potrgne naprijed, označite to i nagradite. Mirna pažnja navika je koju gradite.

Udaljenost ovdje obavlja najveći dio posla. Odaberite mirno mjesto, primjerice tihi dio parkovne staze, i počnite dok je druga osoba još daleko. Nagradite psa što ostaje opušten, pa svaku sljedeću vježbu malo smanjite razmak. Požurite li, izgubit ćete napredak. Idete li polako kroz nekoliko izlazaka, naučeno ostaje.

Kad netko ipak želi pozdraviti psa, zamolite ga da pričeka. Prvo dolazi sjedanje ili sve četiri šape na tlu, a tek onda maženje. Pustite i psa da sam odluči hoće li prići. Pas koji smije otići obično je pas koji se osjeća dovoljno sigurno da pozdravi.

Budite posebno obzirni u blizini djece, starijih osoba i svakoga tko izgleda nervozno. Skratite uzicu, sklonite se u stranu i neka pozdrav ostane stvar izbora. Neće vam svatko reći da mu je neugodno (mnogi se jednostavno ukoče i ne kažu ništa).

Na kraju, provjerite oznake u svakom parku i javnom prostoru te se pridržavajte važećih lokalnih pravila o vođenju na uzici. Razlikuju se od mjesta do mjesta i mijenjaju se.

Čak i uz dobar plan, nekoliko predvidljivih spoticanja može vas usporiti, pa je korisno znati na što paziti.

Česte pogreške i brza lista za provjeru

Većina zastoja dolazi od nekoliko navika. Vježbanje tek kad je pas već uzbuđen. Traženje previše, prebrzo. Nagrađivanje trenutak prekasno, pa poslastica stigne nakon skoka umjesto nakon sjedanja. Popuštanje kućnih pravila, kad jedna osoba pozdravlja skakanje, a druga ne. I preskakanje šetnje ili igre njuškanja koja prije toga skida napetost.

Napredak će ponekad posrnuti. Preuzbuđen ili umoran pas ne može jasno razmišljati, pa jučerašnje pouzdano sjedanje jednostavno nestane. Nemojte to shvaćati osobno. Skratite vježbu, olakšajte je i završite pobjedom.

1. Odaberite jedno zadano ponašanje, primjerice sjedanje.
2. Držite nagrade kraj vrata.
3. Uputite goste prije nego pozvone.
4. Neka vježbe budu kratke.
5. Nagradite smirenost, ne samo sjedanje.
6. Budite dosljedni, svaka osoba, svaki put.

Ako je skakanje vrlo intenzivno, dolazi uz druga zabrinjavajuća ponašanja ili se ne osjećate sigurno, razgovarajte s kvalificiranim trenerom koji radi na nagradi ili sa svojim veterinarom. Nelagoda ili zdravstveni problem mogu igrati ulogu, a veterinar to može isključiti.

Promjena zahtijeva ponavljanje tjednima, ne danima. Zato brojite male pobjede. Pola sekunde oklijevanja prije skoka stvaran je napredak.

Šape dolje, ljubaznije ulice

Pristojan pozdrav nije trik. To je navika, a gradite je kao i svaku drugu: nagrađujući ono što želite ponovno vidjeti. Šape na podu zarađuju pažnju. Šape na vašim prsima ne zarađuju ništa.

To je cijeli recept. Šape dolje, pažnja gore.

Zato ovaj tjedan odaberite jednu situaciju: ulazna vrata ili prvu osobu koju sretnete u sutrašnjoj šetnji. Uvježbajte je u dvije-tri kratke vježbe, uz pripremljenu posudicu malih nagrada. Podijelite listu za provjeru sa svima u kućanstvu kako bi pravila ostala ista. A ako vam se skakanje čini teško obuzdati, zatražite pomoć kvalificiranog trenera koji radi na nagradi ili svog veterinara. Uskoro će vaši gosti dolaziti u mirniju dobrodošlicu, a vaš će pas uživati u pozdravljanju bez gužve i naguravanja.