Opasnosti jesenskih šetnji: što psi pokupe i što učiniti

Vlažno je nedjeljno jutro u Maksimiru. Pas kaska stazom prekrivenom lišćem, nosa priljubljenog uz tlo, pa naglo stane. Čeljusti rade. Što god da je našao, vi niste vidjeli, a nije ni pas dok mu već nije bilo u ustima.

Svaki se vlasnik našao u tom trenutku i pitao isto: što je to bilo i je li to problem? Iskreno, najčešće je sve u redu. Povremeno nije, a jesen psima pruža više prilika da to otkriju nego bilo koje drugo godišnje doba.

Ovaj vodič preskače popis strahota. Umjesto toga, dobit ćete smirenu, praktičnu rutinu koju možete primijeniti na svakoj gradskoj šetnji, od zagrebačkih parkova do staza uz rijeke diljem Europe.

Zašto jesenske šetnje traže malo više pozornosti

Godišnje doba mijenja ono što leži na tlu, pa je korisno razumjeti kako.

Palo lišće zatrpava predmete koje je ljeti lako uočiti. Voće pada i počinje fermentirati. Gljive niknu nakon nekoliko kišnih dana, često preko noći. A psi, rođeni čistači, sve to doživljavaju kao poziv (vaš smireni "pusti" nema šanse protiv dobrog mirisa).

Ovaj vodič nudi opće sigurnosne informacije, a ne zamjenu za vašeg veterinara. Također vam neće ponuditi popis stvari kojih se treba bojati. Dobit ćete jednostavnu rutinu koju možete slijediti na nasipu uz Savu ili u svom kvartovskom parku, a da svaku šetnju ne pretvorite u vježbu.

I mačke mogu biti pogođene, osobito one koje izlaze van te one koje lutaju balkonima i vrtovima, pa ćete usput pronaći i kratku napomenu o mačkama.

Uobičajeni osumnjičenici: voće, orašasti plodovi, divlji kesteni i gljive

Imajući to na umu, evo na što zapravo vrijedi paziti.

Jesenske šetnje dolaze s ugrađenim snack barom, a vaš je pas to primijetio. Većina onoga što leži na tlu bezopasna je. Poneka stvar nije, a neke jako nalikuju onima koje jesu. Evo kratkog podsjetnika koji možete slikati prije sljedeće šetnje Maksimirom ili uz Savu.

Palo lišće pretvara tlo u lutriju. To je pravi problem. Ne vidite što je ispod dok psu nos već nije u tome.

Zato izgradite naviku odmah. Pouzdano "pusti" vrijedi više od bilo kakvog popisa. A ako pas ipak proguta nešto čudno, nemojte čekati simptome. Nazovite veterinara rano, recite što je pojedeno i otprilike kada, te ponesite ambalažu ili fotografiju. (Vašem je veterinaru draže primiti poziv koji se pokaže bezazlenim.)

Sezonski rizici koje je lako previdjeti

Osim očitih zalogaja, s hlađenjem vremena pojavljuje se i nekoliko tiših opasnosti.

Hladniji mjeseci donose opasnosti koje se ne nalaze na većini popisa. Mamci za puževe, otrov za glodavce i antifriz pojavljuju se u vrtovima i na parkiralištima čim temperatura padne. Pazite na plave pelete i male svijetle lokve ispod parkiranih automobila te pročitajte sve znakove ili obavijesti na svojoj uobičajenoj ruti. Znak o suzbijanju štetočina znači da pas ostaje na kratkoj uzici.

Mokro lišće još je jedan tihi problem. Skriva razbijeno staklo, stare kosti i odbačenu hranu na pločnicima i u parkovima, a pas s nosom pri tlu pronaći će sve troje prije nego što vi to uočite.

Mačke se suočavaju s drugačijom kombinacijom. Jesensko voće i palo lišće manje su važni. Vrtne kemikalije, kompostane i topli motori automobila pravi su rizici, jer mačke obožavaju zaklonjeno, toplo mjesto. Prije nego što krenete, pokucajte po poklopcu motora ili brzo pogledajte ispod auta. Traje pet sekundi. A ta se navika isplati zadržati cijelu zimu.

Jednostavna rutina koja zaustavlja kopanje prije nego što počne

Poznavanje rizika pola je posla; druga polovica je rutina koja sprječava psa da do njih dođe.

Prevencija uvijek pobjeđuje spašavanje. Evo rutine koju možete započeti ovaj tjedan.

1. Pregledajte rutu. Gledajte unaprijed i zaobiđite mjesta s puno palog voća, nakupine gljiva i prostore oko kontejnera. Budite posebno oprezni nakon kiše, kada sve jače miriše i više mami.
2. Odaberite uzicu. Držite je kratkom ili fleksibilnom na rizičnim mjestima. Produžna uzica funkcionira samo na čistom terenu, gdje vidite sve nadohvat.
3. Naučite "pusti" i "ispusti". Koristite male, vrijedne poslastice. Vježbajte prvo kod kuće, zatim na mirnim mjestima vani, pa onda na primamljivim lokacijama. Nekoliko minuta dnevno, ne jednokratna lekcija. Psi ovo uče u slojevima.
4. Nagradite ispravan izbor. Kada pas pogleda vas umjesto tla, isplatite ga. I uvijek nosite nešto bolje od onoga što leži na stazi.
5. Razmislite o košarastoj brnjici. Za pse koji gutaju sve što vide, dobro pripijena brnjica može biti sigurnosna mreža. Uvodite je postupno, uz poslastice, kako bi postala nešto pozitivno. Vaš veterinar ili kvalificirani trener mogu procijeniti odgovara li vašem psu.
6. Nikad ne otimajte predmete iz usta. To može izazvati paničan gutljaj, upravo ono što pokušavate izbjeći. Umjesto toga zamijenite za poslasticu ili mirno odvedite psa dalje.

Prije izlaska prođite kratku kontrolnu listu:

• Poslastice u džepu
• Uzica odabrana prema ruti
• Ruta isplanirana zaobilazeći rizična mjesta
• Napunjen mobitel
• Spremljen broj vašeg veterinara

Ništa od ovoga ne traje dugo. Ali šetnju punu iznenađenja pretvara u onu u kojoj ste korak ispred.

Kada nazvati veterinara

Čak i uz dobre navike, nešto će vam povremeno promaknuti, a važno je znati što dalje.

Nazovite veterinara čim posumnjate da je vaš ljubimac pojeo nešto nesigurno. Nemojte čekati simptome. Neki se problemi razvijaju polako, a dok vaš pas ili mačka izgledaju bolesno, prozor za jednostavno liječenje možda se već suzio.

Odolite porivu da to riješite sami. Preskočite kućne lijekove i ne pokušavajte izazvati povraćanje osim ako vam veterinar to izričito ne kaže. To može prouzročiti veću štetu od izvornog problema.

Prije nego što nazovete, prikupite nekoliko podataka:

• Što je vaš ljubimac pojeo
• Otprilike koliko
• Kada se dogodilo
• Veličina i dob vašeg ljubimca
• Svi simptomi koje ste primijetili

Ako je sigurno, slikajte predmet ili spremite uzorak u vrećicu. Pomaže i ambalaža. Daje vašem veterinaru nešto konkretno za identifikaciju.

Neki znakovi trebali bi potaknuti brz poziv. Tu spadaju povraćanje, slinjenje, osjetljiv ili nadut trbuh, letargija, drhtanje, nestabilnost i gubitak apetita. (Ovo nije potpun ni dijagnostički popis, pa se pouzdajte u svoj osjećaj ako vam se nešto čini neobično.)

Još jedna stvar. Pronađite danas dežurnog veterinara u blizini i spremite broj u mobitel. Hitni slučajevi rijetko čekaju radno vrijeme. I zapamtite da ovakve smjernice nikad ne zamjenjuju savjet stručnjaka koji može pregledati vašeg ljubimca.

Neka jesenske šetnje opet budu opuštene

Većina jesenskih šetnji završi s ničim gorim od blatnjavih šapa. To je stvarnost. Nekoliko jednostavnih navika samo čini cijeli izlazak mirnijim za oboje.

1. Pregledavajte tlo dok hodate, osobito ispod drveća i uz rubove staza.
2. Vježbajte "pusti" dok ne postane automatsko, čak i s primamljivim zalogajem pred nosom. Posvetite tome nekoliko minuta kod kuće ovaj tjedan.
3. Imajte veterinarski plan, uključujući najbližu ambulantu i koga nazvati izvan radnog vremena. Spremite te brojeve u mobitel danas.

I pripazite i na susjede. Našli ste odličnu, sigurnu rutu? Podijelite je. Uočili ste nakupinu gljiva ili razbijeno staklo? Upozorite vlasnike pasa u blizini. Prije sljedećeg izlaska, brzo prođite kontrolnu listu prije šetnje.