Pojavio se pas ili mačka lutalica: vaš prvi sat, korak po korak

Vraćate se kući po mraku kad vam se uz bok pridruži mali pas, a vlasnika nigdje na vidiku. Ili mačka nepomično sjedi kraj kontejnera i promatra vas razrogačenih očiju. Prvi vam je poriv vjerojatno podignuti životinju i odmah sve riješiti.

Stanite na trenutak. Smiren i uredan prvi sat obično više koristi i životinji i zabrinutom vlasniku nego žurno spašavanje. Bez obzira na to jeste li pronašli psa lutalicu ili mačku koja izgleda izgubljeno, pravilan slijed malih koraka povećava izglede za ponovni susret s vlasnikom.

Ovaj vas vodič vodi kroz taj sat korak po korak, redoslijedom koji možete pratiti na mobitelu dok stojite na pločniku. Počinje onim što ne košta ništa: zastanete i pogledate.

Prvo ostanite smireni i procijenite situaciju

Pas kaska sam uz prometnu cestu, spuštene glave, šape mu klepeću po asfaltu. Ili se mačka pritajila ispod parkiranog auta, razrogačenih očiju. Vaši prvi potezi važniji su od brzine.

Počnite od sigurnosti. Je li promet blizu? Djeluje li životinja toliko uplašeno da bi mogla ugristi ili ogrebati? Je li netko u blizini, netko tko pretražuje ulicu i doziva? Ne možete nikome pomoći ako se ozlijedite ili završite pred tramvajem. Zastanite. Udahnite.

Zatim se zapitajte je li ta životinja uistinu izgubljena. Mačka sjajne dlake, opuštenog držanja i s ogrlicom možda živi dvoja vrata dalje i jednostavno je u svojoj uobičajenoj šetnji. Mnoge kvartovske mačke to rade svakodnevno (i bile bi blago uvrijeđene vašom brigom).

Sada pročitajte govor tijela:

• Rep: podvijen nisko znak je straha, dok opušten ili blago podignut rep upućuje na smirenost.
• Uši: priljubljene uši znače stres. Naprijed i opuštene znače znatiželju.
• Kretanje: prilazi li vam životinja ili se povlači?
• Ozljede: potražite šepanje, krvarenje ili neobičan način držanja tijela.

Ako odlučite pomoći, radite polako. Prilazite bočno, a ne frontalno, jer izravan pogled u oči i nadvijanje djeluju prijeteće. Govorite tiho. Nemojte hvatati. Čučnite, ostanite mirni i pustite nervoznu životinju da sama priđe. Ako ne želi, držite odstojanje i pozovite pomoć umjesto da je jurite, jer jurnjava tjera uplašenu životinju prema cesti.

A ako životinja izgleda ozlijeđeno ili vrlo bolesno, oduprite se porivu da je sami liječite. Prva pomoć iz najboljih namjera može izazvati još veću bol ili štetu. Odmah nazovite veterinara i slijedite njegove upute o daljnjim koracima.

Sigurno zbrinite životinju a da je ne preplašite

Kad procijenite da životinji doista treba pomoć, sljedeći je izazov uhvatiti je, a da napet trenutak ne pretvorite u paniku.

Instinkt vam govori: zgrabi i kreni. Usporite. Uplašen pas ili mačka mogu pojuriti u promet ili ugristi, pa je smirenost na prvom mjestu.

Psu prilazite bočno i govorite tiho. Ako nemate rezervnu uzicu, improvizirajte. Remen ili šal provučen kroz samog sebe poslužit će kao uzica na stezanje. Ponudite vodu i držite psa daleko od ceste. Suzdržite se od hrane ako postoji ikakva mogućnost odlaska veterinaru toga dana (prazan želudac bitan je ako dođe do sedacije), osim ako vam veterinar ne kaže drukčije.

Mačke zahtijevaju nježniji pristup. Podignite mačku samo ako je mirna. Ručnik omotan oko tijela pomaže, a kutija ili transporter još su bolji. Zatim smjestite mačku u tihu sobu, odvojenu od vaših kućnih ljubimaca.

Što nas dovodi do pravila koje se lako zaboravi. Držite svoje ljubimce odvojeno dok pronađena životinja ne bude pregledana. Ne znate kakvo joj je zdravlje ni narav.

Neke stvari nikako ne dolaze u obzir:

• Nemojte juriti životinju. Pobjeći će.
• Nemojte ostavljati nevezanu životinju u autu.
• Nemojte vezati psa vani i otići.

Prije svega ostalog, fotografirajte. Snimite iz više kutova i zabilježite gdje ste i kada životinju pronašli. Te će vam fotografije kasnije pomoći kod plakata. Također pokazuju da ste životinju pronašli, a niste je uzeli.

Tražite tragove: pločice, ogrlice i provjera mikročipa

Kad je životinja mirna i sigurna, možete započeti detektivski posao kako biste utvrdili čija je.

Počnite od očitog. Provjerite ogrlicu ili oprsnicu i potražite pločicu s brojem telefona ili ime ušiveno u samu tkaninu. Okrenite i pločicu. Mnogi vlasnici graviraju i poleđinu. Ako pronađete broj, nazovite ga i možda ste gotovi za pet minuta.

Nema pločice? Onda je odgovor možda ispod kože. Mikročip je sićušan čip, otprilike veličine zrna riže, koji veterinar ugrađuje pod kožu između lopatica. Ne prati ništa. Sadrži jedan broj, a taj se broj povezuje s podacima vlasnika u bazi podataka. Pročitati ga može samo čitač.

U tome je kvaka. Čip ne možete provjeriti sami, a mobitel to neće moći. Sljedeći korak je veterinarska ambulanta ili sklonište za životinje, jer oboje mogu očitati čip. Nazovite prije nego krenete i pitajte tko trenutačno u vašem području zbrinjava pronađene životinje. Lokalne se upute mijenjaju, a jedan poziv štedi vam uzaludan put.

Evo pouke i za vašeg ljubimca. Čip pomaže samo ako su kontakt podaci iza njega ažurni. Preselili ste se ili promijenili broj? Ažurirajte podatke. (Traje nekoliko minuta, a u tome je cijela poanta čipa.)

Prije odlaska na očitanje spremite nekoliko stvari:

• Životinju, na uzici ili u transporteru
• Mobitel, s fotografijama snimljenima na mjestu pronalaska
• Svoje kontakt podatke, kako bi vas osoblje moglo kontaktirati ako se vlasnik javi

Obavijestite prave ljude, lokalno i na internetu

Bez obzira na to je li očitanje dalo broj, sljedeći je zadatak pobrinuti se da vas vlasnik doista može pronaći.

Vlasnici traže ondje gdje očekuju odgovore. Zato prijavite životinju na tim istim mjestima. Počnite od lokalnih grupa za izgubljene i pronađene ljubimce i kvartovskih stranica na društvenim mrežama, a zatim kontaktirajte sklonište za životinje ili gradsku službu u svom gradu. Pravila i kontakti se mijenjaju, pa provjerite aktualne na službenim stranicama grada umjesto da pretpostavljate da ih dobro pamtite.

Dobra objava o pronađenoj životinji kratka je i konkretna. Navedite vrstu, veličinu, boju i oznake, gdje ste je i kada pronašli te kako vas ljudi mogu kontaktirati. Zatim namjerno zadržite jedan detalj za sebe. Možda je to boja ogrlice, mrlja na prsima ili mali ožiljak. Kad vas netko nazove, zamolite ga da ga opiše. Pravi će vlasnik to pogoditi bez navođenja.

Za plakate držite se jednostavnog popisa:

• Jasna, nedavna fotografija
• Velik, čitljiv tekst
• Mjesto gdje ste životinju pronašli
• Vaš broj telefona
• Detalj koji ste zadržali (njega izostavite s plakata)

Zalijepite ih na stupove rasvjete i oglasne ploče u blizini, ali samo ondje gdje to dopuštaju znakovi i aktualna lokalna pravila, koja trebate provjeriti.

Zatim krenite pješice, ako je sigurno. Prošećite ulicama oko mjesta gdje ste životinju pronašli i razgovarajte s ljudima. Pitajte susjede, šetače pasa i osoblje u lokalnim trgovinama prepoznaje li je netko.

Čuvajte ih na sigurnom dok se vlasnik ne pronađe

Dok se vijest širi, vaš dom postaje privremeno utočište za životinju, a nekoliko jednostavnih navika održat će je ondje sigurnom.

Razmišljajte o miru. Pripremite tihu prostoriju sa svježom vodom i mekim ležajem ili presavijenim ručnikom. Za mačku dodajte posudu s pijeskom. Za psa planirajte redovite izlaske na uzici, čak i u vlastitom vrtu. Držite vrata i prozore zatvorenima. Uplašena životinja može pobjeći u trenu, a pas koji je pristojan na kauču ne mora takav ostati pokraj otvorenih vrata.

Zatim budite dostupni. Često provjeravajte mobitel i poruke, jer je vlasnik vjerojatno izbezumljen i svaki mu sat traje vječno. Kad vas netko kontaktira, zamolite ga da opiše detalj koji ste zadržali, primjerice oznaku, obilježje ogrlice ili ožiljak. Zatražite i fotografije životinje ili veterinarsku dokumentaciju. Pravi će ih vlasnik imati pri ruci.

Pri primopredaji budite susretljivi. Vlasnici su često u suzama i s olakšanjem. Ako vam nešto djeluje sumnjivo, nađite se na javnom mjestu i povedite prijatelja ako se ne osjećate ugodno.

No što ako se nitko ne javi? Nakon razumnog razdoblja nazovite lokalno sklonište ili nadležno tijelo i pitajte što slijedi. Nemojte sami odlučiti zadržati životinju. Pravila se razlikuju od grada do grada i od države do države, pa provjerite što vrijedi ondje gdje živite prije nego što pretpostavite da smijete.

Budite i realni. Neka ponovna okupljanja dogode se u roku od nekoliko sati. Druga traju tjednima. Važna je ustrajnost.

Vaš popis od pet koraka i zadatak za danas

Zapamtite ovaj redoslijed za idući put kad vam životinja lutalica prijeđe put:

1. Procijenite: provjerite ima li opasnosti, ozljeda i je li životinja uistinu izgubljena.
2. Zbrinite: prilazite nježno, koristite uzicu ili transporter i držite je podalje od vlastitih ljubimaca.
3. Provjerite identifikaciju: potražite pločicu, a zatim dajte očitati mikročip kod veterinara ili u skloništu.
4. Obavijestite ljude: objavite lokalno i na internetu, zalijepite plakat i razgovarajte sa susjedima.
5. Čuvajte na sigurnom: osigurajte miran i siguran prostor dok se vlasnik ne pronađe.

A sada okrenimo priču. Da je vaš ljubimac večeras pobjegao, bi li vas stranac mogao kontaktirati? Provjerite jesu li podaci uz mikročip i pločica na ogrlici ažurni te snimite jasnu fotografiju ljubimca i čuvajte je na mobitelu. Zatim podijelite ovaj vodič sa susjedima i prijateljima koji šeću pse, kako bi više ljudi u vašoj ulici znalo točno što učiniti.